U utorak, 26.travnja, učenici 2.b razreda i nekolicina pridruženih članova iz 2.a razreda sa svojom razrednicom Mirjanom Vučicom i našom psihologicom Ines Roso-Perić odlučili su poći na jednodnevni izlet. U jutarnjim satima započela je lagana kiša, ali „znali smo“ da će prestati jer – mi smo odlučili ići na izlet! U Imotskom su nam se pridružile neke naše kolegice, a Danijela je sve  počastila svježe pripravljenim domaćim uštipcima.

Jednodnevni izlet pokazao se jako zanimljivim i poučnim. U Imotskom  smo uz stručno objašnjenje Danijele i Ivane pogledali Crveno i Modro jezero pokušavajući, po običaju, ubaciti kamenčić u vodu.

Je li to uspjelo jedino vozaču autobusa ostaje tajna – neki mu vjeruju, a neki ne!

U veselom autobusu zabave nije nedostajalo. Znate i sami - nema problema uz dobro društvo! Brzo  smo prešli granicu i uskoro stigli do Međugorja. Etno selo „Međugorje“ prije ulaza u mjesto „oborilo nas je s nogu“. Predivan eko park sa bogatim sadržajem nikoga nije ostavio ravnodušnim. Kamene kućice, životinjski svijet - prekrasno!

Nedugo nakon toga krenuli smo u samo mjesto i odmah se uputili prema brdu ukazanja. Zajedno smo se pomolili pred Gospinim kipom i izrazili joj svoje najdublje osjećaje, molitve i želje. Nakon što smo ostatak vremena proveli po slobodnom izboru, krenuli smo prema željenom cilju: Mostaru! Najprije smo se uputili u katedralu u kojoj nas je dočekao don Marko Šutalo i protumačio  unutarnje uređenje koje nas je ostavilo bez daha. Prekrasni simbolički interijer  svakim dijelom podsjeća na Isusa, njegovu muku, a naše spasenje. Crkva je bila srušena do temelja u domovinskom ratu i nema dozvolu za daljnji razvoj. Neprijatelj je ostavio ožiljke sve do danas, no ipak ona svakim dijelom „zrači“ upravo mirom, slobodom i spokojem. Posjetili smo zatim franjevački samostan „Uznesenja Blažene Djevice Marije“ u koji su nas gostoljubivo primili i u klaustru ispričali o njegovoj mukotrpnoj prošlosti. Kršćani su u ovoj sredini uspjeli isplivati i zadržati svoju zajednicu.

Nakon što smo prešli povijesni „stari–novi“ most, uputili smo se njegovim istočnim orijentalnim dijelom, okusili njegove čari i, naravno, za uspomenu se fotografirali na mostu!

Svi smo se raspršili po trgovinama suvenira, ćevabdžinicama i tko zna gdje nas je sve znatiželja odvukla…  Iz grada nas je ispratila „mostarska kiša“. Vesela družina pjevala je cijelim putem natrag u naš Split. U dobrom društvu vrijeme uvijek brzo prolazi! Netko među nama najavio je organizaciju izleta u Kostanje… Tko zna!? Više u fotogaleriji.

                                                                                                     Lucija Rinčić, 2. b