Materinski jezik je onaj kojim bismo trebali moći izraziti najširi raspon vlastitih misli, najnježnije nijanse svojih emocija. Njime se služimo najbolje i najpreciznije – jer je u nas usađen od naših početaka.

UNESCO je 1999. godine donio odluku o proglašenju 21. veljače Međunarodnim danom materinskog jezika, želeći nas podsjetiti na obavezu očuvanja vlastitog jezika. Danas je prilika da se ponovi tvrdnja o pravu na posebnost vlastitog jezika koji je neotuđiv dio našeg identiteta. Zahvaljujući njemu možemo učiti druge jezike, stjecati sva ostala znanja i iskustva. U težnji čovjeka da spozna svijet, materinski jezik stoji na početku kao neosporni uvjet.

Neki spomenici hrvatskoga jezičnog razvoja su: Baščanska ploča, rječnik Fausta Vrančića, prva hrvatska gramatika Bartola Kašića, pravopis Ljudevita Gaja i dr.