Zdravstvena škola Split

Učenici 2. a, b i c razreda su sunčane svibanjske petke proveli istražujući Salonu. U pratnji nastavnica Dajane Vučemilović i Zrinke Smoljanović Baburica su se po najvećem zvizdanu uputili u  nekoć prekrasan rimski grad istražujući rimsku i kršćansku povijest.

Povijesni razvoj

Salona je u starom vijeku bila naselje ilirskih Delmata, poslije je naseljavaju Grci, a krajem prvog stoljeća postaje dio Rimskog Carstva. Grad je dobio ime po rijeci Salon (danas Jadro).

Za vrijeme cara Augusta Oktavijana, Salona postaje prepoznatljivi rimski grad u kojem se nalaze sve građevine tipične za rimsku civilizaciju: terme, forum, amfiteatar, rimski hramovi, akvadukt, kanalizacijski sustav, kazalište...

Amfiteatar

Ova rimska građevina, u čijoj su se areni odvijale krvave borbe gladijatora i zvijeri, mogla je primiti gotovo 19.000 gledatelja. U supstrukcijama gledališta otkrivena su dva svetišta božice sudbine i osvete Nemeze koju su štovali gladijatori. Kršćani su kasnije ta svetišta pretvorili u memorijalne kapele u spomen na kršćanske mučenike ubijene u areni.

Terme

Rimljani su vodili računa o higijeni i redovito su se kupali u termama koje su pružale razne vrste kupki, sobe s masažom...U Saloni je otkriven veći broj privatnih i javnih termi. Najbolje su očuvane Velike gradske terme s kraja 2. stoljeća u istočnom dijelu grada.

Značajno razdoblje u razvoju grada bila je vladavina cara Dioklecijana. U njegovo vrijeme grade se mnoge monumentalne građevine, obnavljaju forum, hramovi i terme te dograđuje amfiteatar. U to doba Salona s okolicom broji oko 60.000 stanovnika, a u gradu vlada snažan kozmopolitski duh.

U 7. stoljeću Hrvati ruše Salonu, a stanovnici grada bježe na obližnje otoke. Salonu ne obnavljaju, već pokraj nje grade novi hrvatski grad- Solin.

Počeci kršćanstva

Dok je u Rimskom Carstvu kršćanstvo bilo zabranjeno, kršćani se u Saloni okupljaju u tajnosti, u privatnim kućama. Posljednji progon kršćana je za vrijeme cara Dioklecijana. Tada su mučeni i ubijeni salonitanski biskup Dujam, tkalac Anastazije, đakon Septimije, prezbiter Asterije...

Kada 313. kršćanstvo postaje priznato, u Saloni se gradi episkopalni centar s dvije bazilike i biskupskom palačom.

Kršćanska groblja se nalaze na Manastirinama, Kapljući, Marusincu.

Don Frane Bulić, hrvatski povjesničar, arheolog i filolog je zaslužan za istraživanje ovog lokaliteta. Pokraj Manastirina gradi Tusculum-prekrasnu kamenu kuću koja je služila arheolozima i u kojoj je živio don Frane.